Knjigovodstvo
Molba ili zamolba?
Kada šaljemo prijavu na neki posao ili tražimo nešto od kakve institucije pisanim putem, zovemo li taj tekstualni dokument molbom ili zamolbom? U zadnje je vrijeme zamolba vrlo uobičajena, no je li pravilna? Istina, u jeziku postoje sinonimi i dublete, no kada su pojmovi za istu pojavu ovako slični, tada uglavnom nije riječ o sinonimima.
Prema rječničkoj definiciji, molba je:
- na pristojan način, prema običajima, nekom upućena želja ili zahtjev da što učini, odobri i sl.
- pisani oblik takve želje ili zahtjeva [podnijeti molbu].
U svakodnevnom govoru može se čuti kako netko na nekoga „ima molbu“. Drugim riječima, traži neku uslugu.
S druge strane, i pojam „zamolba“ uvršten je u rječničku bazu (Hrvatski jezični portal) jer de facto postoji u jeziku, ali je definiran vrlo kratko: kao „molba (ob. usmeno izrečena)“. Tako štura natuknica, koja upućuje na neki drugi pojam, odmah nam može sugerirati kako je zamolba inferiornija spram molbe.
Da, uobičajeno je u svakodnevnoj komunikaciji i u administrativnim poslovima molbe nazivati zamolbama, no jezikoslovci svakako daju prednost molbi – između ostalog i zato što je njezina upotreba starija. Također, riječ „molba“ tvori se od nesvršenoga glagola „moliti“, koji u tvorbi riječi ima prednost spram svršenoga glagola (kao što je „zamoliti“). I mi preporučujemo koristiti molbu umjesto zamolbe.
Članak je za Konto Obad d.o.o. napisala lektorica Isidora Vujošević, vlasnica mrežne stranice Lektoriranje.org.